23.01.2019

Predavanje Igora Dekanića „PROLAZI LI NAFTNO DOBA?” 24.siječnja u 19,30h u Premanturi.

FENOLIGA udruga u kulturi i JU KAMENJAK pozivaju vas na predavanje : IGOR DEKANIĆ  ; „PROLAZI LI NAFTNO DOBA?” u četvrtak 24.01.2019. u 19,30 u Premanturi – “Škola” na placi.

Ulaz slobodan.

O predavanju …

Suvremena naftna industrija stvorena je u Sjedinjenim Američkim Državama. Prvo veće otkriće i proizvodnja dogodila se 1859. g. kod Titussvillea u Pennsylvaniji, u početku se nafta jednostavno rafinirala destilacijom na petrolej i kolomaz, a najvećim dijelom se koristila za petrolejske svjetiljke. Izumom motora s unutarnjim izgaranjem i njegovim instaliranjem u zaprežna kola nastaje automobil te počinje buran razvitak prometa, naftne i ostale industrije, kao i izgradnja gradova. Osnutkom kompanije Standard Oil u SAD-u u vlasništvu Johna D. Rockefellera nastaje prvi naftni monopol.

Otkrićem nafte u u Texasu 1901., koje je izvršio kapetan Lucas, pravim imenom Ivan Lučić, porijekolm iz Hrvatske, započinje buran razvoj proizvodnje i korištenja nafte u prometu. Njezina prava uloga i karakter prvorazredne strateške robe potvrđena je u oba svjetska rata u 20., stoljeću, dok su prva pitanja o budućnpsti njezina lprištenja započela još u energetskim krizama 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća

Danas, stoljeće i pol nakon početka naftnog doba, sve su češći i nagovještaji kraja ovako neracionalnog načina potrošnje fosilne energije, a osobito goriva iz nafte. U energetskim krugovima sve su zvučniji i utjecajniji krugovi koji predviđaju skoro iscrpljivanje naftnih izvora, barem onih konvencionalnih, a sve je više i znanstvenih dokaza o pogubnom utjecaju prekomjernog spaljivanja fosilnih goriva za sam opstanak života na Zemlji.

Oko 60-ak posto od maloprodajne cijene svake litre benzina i dizelskog goriva i tek nešto manje od svake litre lakog loživog ulja završi u državnom proračunu ili nekom obliku javnih prihoda. Slično je i u svim ostalim zemljama Europske unije, pa je nafta postala jedna od najoporezovanijih roba. Nafta je postala veliko opterećenje, i ekološko i financijsko opterećenje ali se istodobno bez nje ne može, ni u eneregtskom ni u financijskom pogledu.

Globalna svijest o potrebi promjene strukture potrošnje energije oblikovana je u Pariškom sporazumu iz 2015. godine. No, kasnije je provedba financijskih obveza iz tog sporazuma išla sporije nego se očekivalo. Istodobno, cijene nafte su pale i danas je nafta, barem u obliku sirove nafte, jeftinija nego ikad tijekom proteklih 15-ak godina.

Prema projekcijama Međunarodne agencije za energiju te svim ostalim predviđanjima nafta će zadržati svoju sadašnju ulogu i važnost u energetskoj potrošnji barem do 2040. ili 2050. godine, odnosno dok razvitkom novih tehnologija i porastom potrošnje, obnovljivi izvori energije ne steknu punu konkurentnost na otvorenom tržištu.

Zaboravlja se činjenica kako je tehnologija već pred više od jednog stoljeća omogućila proizvodnju upotrebljivih električnih ili hibridnih automobila, ali su oni zbog visoke cijene i kompliciranijeg održavanja već jednom izgubili tržišnu bitku od motora s unutarnjim izgaranjem. Malo je poznat podatak kako je Ferdinand Porsche još 1898. godine konstruirao električni automobil Egger-Lohner C.2 Phaeton (poznat i kao P1). Automobil je prikazan na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. Danas, 120 godina kasnije uz razvijeniju tehnologiju, cijena uspjelih konstrukcija električnih automobila i dalje je znatno viša od istovjetnih inačica s pogonom na motore s unutarnjim izgaranjem.

Tako stoljeće i pol nakon početka naftnog doba, čovječanstvo itekako zavisi o eksploataciji i korištenju nafte, iako sad već skoro svima postaje jasno kako bi tu, pomalo „talačku“ situaciji suvremene industrijske civilizacije trebalo radikalno promijeniti ili barem znatno ublažiti. Izazov je u tome, što je cijena promjene vrlo visoka, a uz to, nafta je tijekom posljednjih nekoliko godina znantno pojeftinila u odnosu na razdoblje od 2010. do 2014. g.

Prema tome, promjena energetskog miksa, a osobito napuštanje nafte kao izvora energije neće biti ni brz ni jednostavan proces. Ekonomika ove velike promjene složen je izazov za ekonomiku energetike, investicijsko planiranje i organiziranje investicijskog kapitala, ali i za međunarodne odnose, te ekonomsku i fiskalnu politiku svih zemalja. Intenzitet promjene će zavisiti o energetskim tržištima i sklonosti potrošača u zemljama s najvećim korištenjem energije. Europska unija, bez obzira na dobre želje, morat će se suočiti i s izazovima slabljenja vlastitog globalnog geopolitičkog utjecaja.

O predavaču …

Dr. sc. Igor Dekanić, rođen je 1951. u Zagrebu. Završio je gimnaziju u Zagrebu 1970. Iste godine upisao je Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1975. Na istom je fakultetu završio postdiplomski studij i magistrirao 1977. te je doktorirao 1981. g. Kao Eisenhowerov stipendist boravio na specijalizaciji iz područja energetike, upravljanja i liderstva u SAD 1987. Također boravio na specijalizacijama u SAD 1996. i 2000., u Sjevernoj Irskoj 1998., te u Velikoj Britaniji 1999. godine.

Radio je u INA-Industriji nafte od 1982. do 1995., kao istraživač, pomoćnik direktora INA-Razvoja i savjetnik generalnog direktora INE. Od 1995. do 1997. bio je podžupan Zagrebačke županije, a od 1997. je zaposlen na RGN fakultetu. Za izvanrednog profesora izabran je 1990 g. Od 1999. redoviti je profesor, i 2004. g. izabran je u trajno zvanje redovitog profesora. Uz rad na RGN-fakultetu, obavljao je dužnost podžupana Zagrebačke županije u vrijeme tzv. „Zagrebačke političke krize“ od 1995. do 1997. g. te dužnost savjetnika predsjednika Republike Hrvatske za unutarnju politiku u razdoblju od 2000. do 2005. godine.

Napisao je 8 knjiga i preko 165 znanstvenih i stručnih radova, i sudjelovao u preko 40 istraživačko-razvojnih i stručnih studija iz područja ekonomike energetike i energetske geopolitike te razvojne problematike energetskih sektora. Uz to, održao je 40-ak pozvanih znanstvenih i stručnih predavanja, napisao je 50-ak stručnih komentara iz područja vezanih uz energetiku te je sudjelovao u 15-ak sati radio programa o povijesti naftne industrije na Hrvatskom radiju.

Od 2009. do 2014. g. bio je voditelj Ljetne škole naftnog rudarstva u okviru Inter Univerzitetskog centra za postdiplomski studij u Dubrovniku. Pod njegovim vodstvom rađeni su projekti i konzultantske studije za različite naručitelje, od energetskih tvrtki i ministarstava Vlade RH do Hrvatske energetske regulatorne agencije. U 2016. sudjelovao je kao konzultant Agencije za ugljikovodike u procesu pripreme novog ciklusa ugovaranja istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Hrvatskoj.

Član je više znanstvenih i stručnih udruga, Znanstvenog vijeća za naftu, plin i energetiku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatskog energetskog društava, Hrvatske stručne udruge za plin te Međunarodne udruge naftnih inženjera. Od 2012. član Predsjedništva hrvatskog komiteta Svjetskog naftnog vijeća, a od 2018. pročelnik Sekcije i član Izvršnog odbora u Znanstvenom vijeću za naftu, plin i energetiku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.