Foto galerija

Proteklog su se vikenda uoči Osmog marta brojne građanke i građani Pule pridružili kolektivnoj borbi protiv sustavne opresije žena. Svakodnevna borba protiv diskriminacije žena i oduzimanja njihovih (ljudskih) prava – bilo radničkih, socijalnih, ekonomskih, ili prava na slobodu i na donošenje odluka o vlastitome tijelu, prava na dostojanstvo i život bez nasilja – ovog se vikenda posebno
istaknula kako bi se javnosti podigla svijest o njezinoj važnosti.

Udruga PANK iz Pule organizirala je drugi po redu MUK – festival aktivizma i ženskih prava koji je ove godine doživio pravi uspjeh. Tijekom tri dana trajanja, festival je okupio više od 500 aktivnih i solidarnih građanki i građana, te 10-tak udruga i inicijativa, koji su jasnim porukama poručili da ne žele tolerirati nasilje patrijarhalnog društva. Kako bi se potaknula rasprava te mogućnost
reinterpretacije aktualnih ženskih pitanja, udruga PANK organizirala je niz različitih aktivnosti usmjerenih prema zajednici.

Prvi na redu bio je Noćni Marš za ženska prava, koji se diljem svijeta održava svake godine na Međunarodni dan žena, a u Puli se održao po prvi puta u posljednjih pet godina. Nedostatak tradicije marša u Puli nije spriječio četiristotinjak sugrađana da se aktiviraju kako bi zajedno koračali za obranu onoga što bi trebalo biti temeljno ljudsko pravo jednako za sve. “Prvo prava, a onda cvijeće”, “Žena majka radnica”, “Seksisti su tapija” samo su neke od poruka koje su sudionici dignuli u zrak marširajući praćeni zvukom bubnjeva s trga Portarate preko ulice Giardini i Titovog parka do nekadašnje Arene Trikotaža, te ulicama Kandler i Sergijevaca natrag na trg. Ohrabrujućim i čvrstim koracima muškarci i žene iz Pule odali su počast svim onima koje su davno utemeljile put ovog otpora.

Aktivnosti su se nastavile sljedećeg dana, u subotu 9. ožujka kada su grad preplavili plesači u ružičastim majicama koji su svojim izvedbama pobudili zanimanje prolaznika. S trga Portarata preko ulice Sergijevaca i sve do Foruma, tri su pulske skupine (Plesni studio CoolStep, Plesni studio Saltatrix te Plesni studio Sense&Dance) izvele putujući performans uz bubnjarsku pratnju Andrije Boškovića i Viktora Vojnića. Izvedba je završila zajedničkom koreografijom na pulskom Forumu gdje je pedesetak mladih plesačica i plesača otplesalo svoje poruke o rodnoj ravnopravnosti i važnosti borbe za ženska prava. Nakon performansa u Galeriji Cvajner predstavljena je izložba dviju mladih umjetnica, Lucije Žuti i Milice Bilanović čiji se radovi bave kritikom dominantnih ideala ženske ljepote i “ženskosti” te rodne reprezentacije, prikazujući neke malo drugačije Barbie lutke. „Bez obzira rade li se barbike za kinesko, afričko, europsko, muslimansko,
rusko ili bilo koje drugo tržište, sve barbike imaju iste fizičke karakteristike. Time se stvara i jedan krvi ideal ljepote koji je većini žena nedostižan. Stoga ovim radom problematiziram pitanje kako bi te lutke trebale izgledati kada bi se sagledala realna situacija (od prosječnog izgleda, karakteristika i položaja u društvu) žena u određenim dijelovima svijeta“, pojašnjava Lucija Žuti, autorica
slika „američke“, „europske“, „afričke“ i „bliskoistočne“ barbike. „Svaku Barbie lutku prikazujem s odgovarajućim asortimanom igračaka koje kao poklon dolaze uz nju. Tako na primjer američka barbika predstavlja kapitalističko društvo obilja i neumjerenosti, a kao posljedica prikazuje se njena prekomjerna težina“.

Milica Bilanović izložila je svoj rad „Plastični ideal“. Radi se o barbikama modificiranim upotrebom 3D printera. Dodavanjem spolnih organa, Milica je  stvorila četiri različite verzije tijela, koje svoje razlike imaju u rodu i spolu. „Barbike igraju važnu ulogu u razvoju identiteta djece. Osim što su potpuno neproporcionalne, čime ukazuju na određene standarde predodređene od
strane društva, također barbike su napravljene s nedostatkom genitalija. Ovakvim predstavljanjem umanjenog ljudskog tijela potiskuje se tema seksualnog identiteta, i tako biva izostavljena još u djetinjstvu“, pojasnila je mlada likovna umjetnica iz Tuzle s Beogradskom adresom.

Program festivala zaključen je u nedjelju, 10. ožujka u Galeriji Cvajner gdje se održala panel rasprava o prisutnosti diskriminacija žena u javnom diskursu. Sudionice panela bile su Mladenka Morović, Tanja Carić i Aida Šehić uz moderatoricu Nevenu Trgovčić. Pedstavnica Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Mladenka Morović istaknula su da su žene još uvijek
znatno diskriminirane na području rada; veći je broj nezaposlenih žena u odnosu na muškarce, a manje ih je na vodećim pozicijama,više ih pogađa trend zapošljavanja na određeno te jača njihov nepovoljniji položaj na tržištu rada, a tu je i neizbježan jaz u plaćama te izravno povezan jaz u mirovinama.
Također, istaknut je i problem prisutnosti spolnog uznemiravanja na poslu, kojeg u 100 posto slučajeva priavljuju žene. O tragičnom nasilju nad ženama u medijima se poručuje na iskrivljen i senzionalistički način, situacije se predstavljaju kao pojedinačni slučajevi, ističu se nebitni intimni detalji i prikriva se onaj ključni, širi društveni kontekst. Stvari treba nazvati pravim imenom i
podignuti svijest o tome što se dešava u društvu, poručila je Morović. Plivačica Aida Šehić osvrnula se na prisutnost diskriminacije u sportu, ističući verbalno nasilje kao velik problem. Žene i djevojke se drugačije motivira od muškaraca što često rezultira psihičkim zlostavljanjem, pojasnila je Šehić. Također, kao problem je istaknula to da se o diskriminaciji u sportu vrlo malo
priča, pa je same djevojke teško prepoznaju i ne znaju kako slučaj iznijeti drugima. S obzirom na puno fizičkog kontakta u sportu, nerijetko je prisutno i fizičko zlostavljanje, a mediji u puno manjoj mjeri prenose ženske sportske događaje i to u vrijeme najniže gledanosti.

Tanja Carić, profesorica u pulskoj Gimnaziji i Povjerenica područnog odbora Istarske županije Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama pojasnila je kako mladi ne percipiraju i ne  oživljavaju neravnopravnost i diskriminaciju među spolovima. U današnjici većina mladih žive kao individualizirane persone koje ne osjećaju solidarnost i problem ne vide u društvu, već u pojedincu. Također je istaknula kako dečki pokazuju prilično konzervativne stavove o rodnim identitetima, dok djevojke ne znaju razlikovati seksizam od komplimenta.

Borba za jednakopravnost ne znači brisanje razlika između muškog i ženskog spola, već stvaranje jednakih uvjeta za žene i muškarce. Povremeni statistični pomaci ne mijenjaju činjenicu da je današnje kapitalističko društvo posebno diskriminirajuće prema ženama, a država ne nudi nikakva rješenja po tom pitanju, već po mišljenju Tanje Carić, ali i mnogih drugih, ona postaje sve
konzervativnija. Upravo su to razlozi zašto Osmi mart jest i još će dugo ostati dan za borbu. Program MUK-a ostvaren je zahvaljujući aktivnom angažmanu od stotinjak
volontera iz raznih udruga i organizacija iz različitih područja djelovanja, koji su na taj način i podržali cjelokupan program. Podršku Festivalu i inicijativi pružili su: EduSplash platforma, Soul Ting, Prostor urbane kulture (Kasarna Fažana), Plesni studio Cool Step, Plesni studio Sense&Dance, Plesni studio Saltatrix, Radnička Fronta, Sindikat Istre i Kvarnera, Jadranski sindikat, Radio Rojc, Puhački orkestar Grada Pule, Galerija Cvajner, Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, Gradska Radionica Pula.

MUK je sastavni dio cjelogodišnjeg projekta BUTABU, čiji je glavni cilj ukazati na razinu društvene podijeljenosti u spektru aktualne teme ljudskih prava i sloboda. Programi BUTABU lokalnoj će zajednici približiti kulturno-umjetničke prakse koje u fokusu imaju društveno-angažiranu umjetnost, a koja uključuje sudionike u debate, suradnju i/ili društvenu interakciju.
Program je financijski podržala Zaklada Kultura Nova.