4. Medulinski zavičajni annale “Mate Demarin” 2019.
Ovogodišnji Medulinski zavičajni annale „Mate Demarin“ 2019. održan je 22. studenoga
2019. u dvorani 3MC na medulinskoj Placi. Na već tradicionalnome znanstveno-stručnom
druženju u studenome i ove su godine predstavljeni rezultati novih znanstvenih istraživanja i
valorizaciji povijesne i kulturne baštine te biološke raznolikosti općine Medulin, koji nazivom
odaje počast Medulincu Mati Demarinu, kojega se svi rado prisjećaju.
Skup je nakon kulturno-umjetničkoga programa učenika Osnovne škole dr. Mate Demarina
Medulin otvorenim proglasio Damir Demarin, uime organizatora manifestacije, Općine
Medulin. Izlaganja koja su uslijedila dotaknula su se raznovrsnie problematike, a zaključna je
tema ove godine novina skupa; gostovanje mještanina koji je svojim iskustvenim prinosom i
iskrenošću nadahnutoj priči o povijesnim događajima svojega mjesta zainteresirao brojne
prisutne.
Marko Uhač, dipl. Arheolog iz Konzervatorskoga odjela u Puli izložio je temu Kasnoantički
brodolom u uvali Debeljak na rtu Kamenjak. Uz vrlo detaljne fotografije govorio je o rimskoj
brodskoj konstrukciji pronađenoj 2015. na dubini od 4 metra. Otada su područje istraživali
stručnjaci Arheološkoga muzeja Istre i francuskoga Centre Camille Jullian (CNRS i
Sveučilište u Marseille) te radiokarbonskim metodama datiranja starosti smjestili brodsku
konstrukciju između 380. i 415. godine, što se podudara s tipološkom datacijom ulomaka
amfora pronađenih kao dio tereta brodoloma. Izlagač je detaljno opisao brodsku konstrukciju
pa naglasio da je to jedan od rijetko dobro sačuvanih kasnoantičkih brodova na sjevernome
Jadranu te da suvremene metode dokumentiranja istraženoga olakšavaju u osvjetljavanju
brodogradnje i plovidbenih prilika u kasnoj antici na Mediteranu.
Temu Srednjovjekovni arhitektonski pejzaž današnje općine Medulin predstavila je mr. sc.
Sunčica Mustač iz Povijesnoga i pomorskoga muzeja Istre. Autorica je najprije ukazala na to
da nam je srednjovjekovni arhitektonski pejzaž manje poznat od građevina iz
prapovijesnoga i antičkoga razdoblja. Razlog je pripisala očekivano lošoj očuvanosti
lokaliteta na kojima su uočeni tragovi srednjovjekovne arhitekture, skulpture i zidnih slika, ali
i mali broj zaštitnih i sustavnih istraživanja. Unatoč tomu, Mustač je prikazala i komentirala
fotografije na kojima su bili ostatci crkvenih građevina, arhitektonske skulpture i zidnoga
oslika građevina iz razdoblja od VIII. do XV. stoljeća, među kojima su bili crkva sv. Petra na
Oznaka obrasca: 1367
2/3
Barbolanu, sv. Foške u Medulinu, Majke Božje od Zdravlja u Medulinu, sv. Ivana u Biskupiji
te sv. Flora u Pomeru.
Nakon srednjega vijeka professor emeritus Miroslav Bertoša govorio je o ovim prostorima u
problematici naslovljenoj Prisvajanja općinskih posjeda u Medulinu i okolnim mjestima.
Očevid državnog povjerenstva iz godine 1771. Nadahnuto izlaganje o zapisima Providura za
općinska dobra iz 1771. o nezakonito prisvojenim zemljištima izazvalo je veliko zanimanje
prisutnih, osobito kada je izlagač počeo navoditi poznate lokalitete i prezimena s ovoga
područja. Profesor je na samome kraju zaključio da su dugovi vraćeni, ali da je to važno
svjedočanstvo o gospodarskoj snazi i populacijskome rastu ovih južnoistarskih sela u XVII. i
XVIII. stoljeću te neizbježnoj potrebi izlaska iz uskih međa svojih seoskih općina.
David Orlović, mag. hist., predstavio je Krajnji jug Istre u izvještajima CIA-e (1946. – 1954.).
Naime, autor već nekoliko godina istražuje dokumente i izvještaje američke službe CIA-e s
naglaskom na istarsku tematiku, a u izlaganju se osvrnuo i pokazao nekoliko dokumenata
koji opisuju vojne prilike najjužnije istarske općine u navedenome razdoblju, s naglaskom na
pozicije pored Medulina i Premanture te Monte Kopa kraj Banjola.
Drugi dio izlaganja odmaknuo se od povijene problematike, a otvorili su ga doc. dr. sc. Valter
Milovan sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i Valentina Kolić Pavić, prof., temom Grad i
gradsko u poeziji Gorana Filipija. Ukratko su predstavili pjesnički opus medulinskoga
pjesnika akademika Gorana Filipija, a naglasak su stavili na motive koji se najčešće osjećaju
u njegovim pjesničkim ostvarajima, odnosno gradu i gradskim elementima, koji se doimaju
poput „mjesta za razmišljanje, samoću, privid i druženje“.
Prof. dr. sc. Mladen Kučinić s Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
govorio je o biološkoj raznolikosti ovih prostora problematikom naslovljenom Faunističke
značajke danjih leptira Istre, s posebnim osvrtom na područje Kamenjaka. Svima poznati
danji leptiri najistraženija su skupina kukaca u svim područjima Zemlje, a istraživanja leptira
na području Istre počela su se provoditi već u XVIII. stoljeću. U Hrvatskoj je utvrđeno nešto
više od 130 vrsta danjih leptira, od kojih 50-ak na području Kamenjaka, a prikazom
fotografija izlagač je podsjetio publiku o kojim se to vrstama radi te naglasio da leptiri mogu
biti i dobri indikatori za biološke uzgoje.
Sam kraj ovoga skupa zaokružio je cjelinu iskustvenim prinosom Banjolac Vitomir Pap
govoreći o temi Kako je turizam mijenjao Banjole 50-ih i 60-ih godina XX. stoljeća. Izlagač se
vrlo slikovito prisjetio vremena nakon Drugoga svjetskog rata kada je mjesto imalo svega
četiristotinjak stanovnika, cesta je bila prašnjava, rasvjete i kupaonica nije bilo, svega šest
javnih špina u selu, ali i jedna „fabrika“. Početkom 50-ih godina u Banjolama dolazi do velikih
promjena otvaranjem dječje kolonije u Centineri, koja se vremenom pretvorila u Odmaralište
saveza boraca 24 slovenske općine. Pap se prisjetio i kada u Banjole počinju dolaziti gosti iz
Slovenije te 60-ih godina, kada se na mjestu Autokampa Indije otvaraju brojne druge
kolonije (odmarališta) iz čitave ondašnje države te dolazi do interakcije s domaćim
stanovništvom. Izlaganje je naišlo na oduševljenje, osobito onoga dijela publike kojemu je
tematika bila poznata, a rasprava i ugodni razgovori nastavili su se u neformalnome dijelu
skupa.
Sudeći po reakcijama publike, zacrtan cilj o prezentiranju novih saznanja najšire
problematike mjesta ovoga područja, i ove je godine ostvaren, kao i, nadamo se, poticaj za
daljnja istraživanja.