Saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović danas je prilikom saborske rasprave o prijedlogu zakona o izmjenama i dopuni Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru, istaknula kako joj je drago što danas rješavaju sudbinu 55 tisuća studenata stručnih studija koji su stupanjem na snagu odluke Ustavnog suda i ne usvajanjem izmjena i dopuna zakona do 31. prosinca 2020. godine ostali u zrakopraznom prostoru i nastala je pravna praznina koja će rezultirati time da ostanu bez kvalifikacije, odnosno pri zapošljavanju će imati posljednju kvalifikaciju propisanu zakonom, a to je srednjoškolsko obrazovanje.

Radolović je podsjetila kako je Klub SDP-a još u studenom 2020. godine uputio izmjene Zakona o HKO-u u saborsku proceduru upravo kako bi se na vrijeme riješila situacija za studente stručnih studija, međutim HDZ je taj isti prijedlog Zakona odbio, da bi  zatim 2 mjeseca kasnije uputio u proceduru od slova do slova istovjetan prijedlog izmjena Zakona o HKO.

Radolović je navela kako ovime SDP pokušava ispraviti nepravdu za 55.000 studenata stručnih studija nastalu donošenjem Odluke Ustavnog suda kojom se degradiraju stručni studiji i na koju je 5 sudaca Ustavnog suda dalo izdvojena mišljenja u kojima taksativno navode zbog čega je takva Odluka duboko pogrešna i ide na štetu razvoja kako studenata tako i društva u cjelini. SDP predlaže da stručni i sveučilišni studiji budu na istoj razini HKO-a samo uz različito označavanje kraticama (sv. i st.). Prijedlogom Zakona uredit će se inkorporiranje stručnih studija u Hrvatski kvalifikacijski okvir. Stručni i sveučilišni studiji nisu identični, razlikuju se po svom sadržaju, ali su jednako vrijedni. Stručni studiji fokusirani su na praksu i razvijanju konkretnih vještina za neposredno uključivanje na tržište rada nakon završetka studija, a sveučilišni na istraživanju i stvaranju novih znanstvenih spoznaja i znanja.

Binarni sustav obrazovanja koji podrazumijeva stručne i sveučilišne studije uspješno su implementirale zemlje poput Njemačke, Austrije, Finske i Belgije gdje su sveučilišni i stručni studiji na istoj razini obrazovanja. Austrija primjerice stopu nezaposlenosti mladih od 5-6% duguje upravo takvom sustavu obrazovanja, gdje se na isti način vrednuje ove dvije vrste studija, koji su različiti, ali opet jednakovrijedni.

Radolović kaže kako je ovo sada “vatrogasna mjera” za studente stručnih studija,  međutim predstoji nam i problematika rješavanja statusa studenata i diplomanata poslijediplomskih specijalističkih studija koji su u hrvatski prostor visokog obrazovanja prvotno uvedeni kao “zamjena” nekadašnjim magistrima znanosti (mr.sc.) što nikad nije implementirano na pravi način.

Naime, sadašnja situacija za sveučilišne specijaliste je “slijepa ulica” budući da su studij platili između 30.000-60.000 kn, velika većina još ih i otplaćuje kredite za školarine, a pravo na dodatak za plaću od 8% koji su imali/imaju magistri znanosti ne ostvaruju.  Na rješavanje ovog problema čeka se gotovo 10 godina, a trenutačno se takvih studija u Hrvatskoj izvodi preko 270, iako sveučilišni specijalisti ne ostvaruju spomenuti dodatak na plaću.

Zaključno, kaže Radolović, bez kvalitetnog sustava znanosti i sustava visokog obrazovanja uzaludno je očekivati da će država biti uspješna i da će se razvijati. Stoga držimo da je od velikog značenja poticati znanje, cijeniti znanje i stimulirati ga na sve moguće načine. Mi moramo postati društvo znanja i cijeniti ljude koji su se godinama obrazovali, a ne političkim i interesnim zakonima jednim potezom pera stvarati ogromne nejednakosti i time pokazivati kako nam znanje uopće nije bitno.