SANJA RADOLOVIĆ: U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU SPAJAJU KRAJ S KRAJEM, A U
DRŽAVNOJ TVRTKI BRIJUNI RIVIJERA ISPLAĆUJU SE PLAĆE OD 15.000 KN NETO

Saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović tijekom saborske rasprave ošto je kritizirala poslovanje državne tvrtke Brijuni Rivijera osnovane još 2003. godine kao tvrtke u kojoj država ima 67% udjela i 33% Istarska županija (država je uložila tri milijuna kuna, a Županija 1,5 milijuna kuna temeljnog kapitala). Je li došlo vrijeme za konačno gašenje tog propalog projekta
na koji je spiskano više od 1,5 milijuna kuna kapitala kao i zajam za tekuće poslovanje od milijun kuna koje je tvrtka dobila od tadašnjeg Hrvatskog fonda za privatizaciju te kratkoročnog zajma od 1,5 milijuna kuna za podmirenje troškova prigodom preuzimanja kampa Pineta od
tadašnje Agencije za upravljanje državnom imovinom (AUDIO) koja je prenijela na Brijuni rivijeru upravljačka prava nad kampom Pineta.
Naime, kaže Radolović, dok ostale turističke kompanije „spajaju kraj s krajem“ i radnici su na minimalnim plaćama koje dobivaju kroz potpore u sklopu borbe protiv Covid 19 krize, u toj kompaniji direktorica uredno prima 15.000 kn neto plaće, što i ne bi bilo sporno da je to
opravdano poslovnim rezultatom.

Radolović je podsjetila kako je projektom Brijuni Rivijera
prvotno predviđano da se u napuštenim vojnim zonama duž 24 kilometra obalnog pojasa nasuprot brijunskog arhipelaga izgrade apartmanska naselja, golf tereni, luksuzni hoteli i nautičke luke, a budućim investitorima su se lokacije nudile na dugoročnu koncesiju koja je s prvotnih 66 godina produžena na čak 99 godina. Naknadno je broj lokacija pao na svega četiri:
Muzil i Sv. Katarina-Monumenti u pulskom zaljevu, Hidrobaza u Štinjanu i Pineta u Fažani.

Objavljeno je i par natječaja za odabir investitora, ali su svi propali, izuzev onog za lokalitet Sv.
Katarina-Monumenti za koji je 2012. godine izabran Danko Končar, a koji uključuje gradnju dvije luke nautičkog turizma i luksuznog hotela, međutim Končar je 2016. godine zatražio produljenje roka za izgradnju s 2018. na 2020. godinu pravdajući se da nije znao kako je navedeni lokalitet zaštićeno kulturno dobro, iako je navedeni lokalitet još 2008. godine unesen
u Generalni urbanistički plan Grada Pule kao zaštićeno kulturno dobro.
Na samom webu Brijuni Rivijere navode se impozantni podaci posebice za viziju i misiju razvoja iste: Brijuni Rivijera d.o.o. – vodeće trgovačko društvo koje pokreće razvojne procese, koristi potencijale domicilnog stanovništva i prostora za razvoj novih dohodovnih djelatnosti, otvara 4.000 novih radnih mjesta, sve putem modela prava građenja bez prodaje zemljišta.
Zatim, Brijuni Rivijera d.o.o. stvoriti će uvjete za provedbu i upravljanje brijunskom rivijerom kao cjelovitim turističkim resortom, ostvariti visoku kvalitetu turizma Istre, osigurati gospodarenje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske na ekonomsko učinkovit i socijalno odgovoran način prema društvu u cjelini i biti nositelj gospodarskog razvoja Istre i
Republike Hrvatske.

S obzirom na gore navedene podatke reklo bi se kako bi se sve veće turističke kompanije u Hrvatskoj mogle posramiti pred tvrtkom Brijuni Rivijera d.o.o., navela je Radolović i dodala kako je to nažalost daleko od istine te da Brijuni Rivijera danas upravlja samo s autokampom Pineta s desetak zaposlenih koji ima sezonsko poslovanje. I to nakon
što joj je država predala na upravljanje kamp Pineta.
Radolović zaključno navodi kako je još u studenom prošle godine uputila zastupničko pitanje ministru državne imovine Darku Horvatu o tome kako uopće izgleda jedan radni dan u Brijuni Rivijera, odnosno što zaposlenici na čelu s direktoricom rade kada kroče nogom u ulickane kancelarije u 8 sati ujutro, kao i koliko se projekata unutar Brijuni Rivijere ostvarilo? Koliko je
smještajnih kapaciteta ostvareno? Koliko je najavljivanih višemilijunskih investicija ostvareno?
Koliko je radnih mjesta otvoreno?, no odgovora do danas nema, rekla je Sanja Radolović, jer kaže očito se i sam ministar srami poslovanja Brijuni Rivijere