Na književnoj večeri bit će predstavljeno pjesništvo Marija Viškovića, posebno zbirka pjesama Ca son Doma? Ca son ća?, a dio književne večeri bit će posvećen i razgovoru o umjetničkoj suradnji i prijateljstvu Marija Viškovića sa slikarom Josipom Crnoborijem.

*Mario Viscovich rođen je 1949. u Viškovićima, nakon završetka Tehničke škole u Puli emigrira 1970. u SAD gdje je diplomirao, magistrirao strojarstvo i doktorirao okolišno inženjerstvo. Ostvario je brojne uspješne projekte s područja strojarstva, energetike i klimatizacije u SAD-u, a posljednjih desetak godina posebno se bavi područjem energetike, posjeduje nekoliko patenata na području sterilizacije zraka i klimatizacije, a predavao je i na nekoliko fakulteta u New Yorku.

Istaknuti je istarski iseljenik, bio je u upravnom odboru više istarskih društava i organizacija u SAD-u (Rudar, Istrian Charities Association, Croatian Istrian International Business Association, član Američke inicijative za Hrvatsku, član Nacionalne federacije američkih Hrvata itd.). Aktivan je u promicanju hrvatskih interesa u svijetu (predstavnik Hrvatskog svjetskog kongresa pri UN-u), pjesnik i kulturni djelatnik, odlikovan je 1999. Redom hrvatskog pletera za rad i doprinos razvitku hrvatske kulture, obrazovanja i gospodarstva te za rad i doprinos multikulturnim aktivnostima u Americi (International Cultures Award, Vision in America Award). Zajedno s Ivanom Stanićem pokretač je Hrvatske škole u Douglastonu 1993. Bio je urednik časopisa Besida iz Toronta te je uredio tri zbirke pjesama Hrvatske iseljeničke lirike čiji je i pokretač. Autor je i nekoliko znanstvenih radova, objavio je knjigu o hrvatskom iseljeništvu „ Odnosi dijaspore, hrvatske države i civilnoga društva“. Do sada je objavio četiri samostalne zbirke pjesama – „Putnik“ (1995.), „Fala Bogu za cenico“ (2003.), „Koliko to mene u Meni ima“ (2016.) te „Ca son Doma? Ca son ća?“ (2020.). Piše na labinskom cakavici i standardnom hrvatskom jeziku, član je Društva hrvatskih književnika – Istarski ogranak.

Dugogodišnje prijateljstvo i umjetnička suradnja Marija Viškovića i Josipa Crnoborija započeli su u New Yorku gdje je slikar Josip Crnobori živio od 1978. do 1999. kada se vratio u Hrvatsku. Velik broj Crnoborijevih crteža i slika je u vlasništvu Marija Viškovića. Crteži i slike Josipa Crnoborija krase zbirke pjesama Marija Viškovića – „Putnik“ (1995.) i „Koliko to mene u Meni ima“ (2016.) te „Ca son Doma? Ca son ća?“ (2020.). Višković je također jedan od najzaslužnijih za povratak slikara Crnoborija u Hrvatsku.