Dobitnik europskog Oscara u Klubu i knjižari Giardini 2

Program za travanj Kluba i knjižare Giardini 2 zaokružit će se pričom o začudnom zanesenjaku s margine koji je prerastao u mitsku figuru zagrebačke underground scene – kantautoru, likovnom umjetniku i strip crtaču Milanu Manojloviću – Mancetu.

U srijedu, 26. travnja u 20:00 sati održat će se promocija monografije „Mance: Tajna Starog Hrasta“ (Dan Mrak/URK/Klub Močvara) koja kroz sjećanja Mancetovih kolega i suvremenika oslikava njegov glazbeni i umjetnički put. Monografiju je uredio Kornel Šeper, suosnivač i voditelj kluba Močvara i izdavač svih Mancetovih albuma. Uz urednika monografije, o Mancetovom životu i stvaralaštvu i alternativnoj glazbenoj i umjetničkoj sceni osamdesetih i devedesetih godina govorit će Mancetov suradnik Zlatko Burić- Kićo, dobitnik europskog Oscara i osnivač prekretničke eksperimentalne kazališne skupine Kugla glumište i nagrađivani likovni kritičar i kustos, suosnivač Muzeja suvremene umjetnosti Istre i kultni protagonist ondašnje zagrebačke kulturne scene Mladen Lucić Luc. Program će moderirati Vlatka Balinčić.

O knjizi:

Milan Manojlović – Mance, središnji lik osebujne i vizualno artističke knjige  „Mance – Tajna starog Hrasta“, školovani je akademski slikar, a unatoč tome veliki dio njegova opusa potpuno je nepoznat. Ova knjiga predstavlja pravo otkriće umjetnika autentičnog minimalističkog stila, glazbenika nekonvencionalnog zvuka i izričaja koga uspoređuju s autorima kao što su Syd Barrett, Daniel Johnston ili Rocky Erickson.  Knjiga je i slika jednog od najburnijih kreativnih perioda u umjetnosti i kulturi Hrvatske kroz život i stvaralaštvo Mancea – kultne figure undergrounda Zagreba 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća.

Nastala je tijekom šest godina i na njoj je radilo sedamdesetak suradnika predvođenih urednikom Kornelom Šeperom. Tako, između ostalih, Mario Kovač piše „Pokušaj životopisa“ ovog enigmatičnog umjetnika, a  Helena  Klakočar o njegovom likovnom radu i  sudjelovanju u art kolektivu ZZOT. Zlatko Burić Kićo kaže za Mancea: „Posjeduje neku naivnost koju je teško nositi (…) nije to baš bila dječja naivnost već neka vrsta druge naivnosti, da nisi u klaupu proizvoda i mišljenja.“ Aleksandar Zograf u knjizi se pojavljuje  kao autor tri stripa koja su nastala prema Manceovim pjesmama, a  Darko Rundek s pjesmom posvećenom Manceu: „Mance nas suočava/ sa užasom praznine/ /koja što je praznija/ manje je užasna/ i postaje skoro/ nježna// neizvjesnost/ iz koje izviru/ njegovi stihovi/ dragocjena je/ jer je prijateljica/ istine/ i mi to prepoznajemo//odlični su mu rifovi// rif čovječe/ to je konj/ žice zvone kao griva“.