Istarska turneja monodrame „Čitač ljudi“ iz produkcije baljanskog Teatra Fort Forno počinje u subotu 3. veljače u Premanturi, a do 12. veljače predstavu u režiji Roberta Raponje i izvedbi Gabrijela Perića moći će vidjeti i publika u Vodnjanu, Žminju, Puli, Krnici, Raklju i Višnjanu. „Čitač ljudi“ autorski je projekt glumca Gabrijela Perića i redatelja Roberta Raponje, a koji su i autori teksta predstave, te dramaturginje Tatjane Šuput Raponja, Rie Trdin, koja potpisuje likovnost i Željke Flegar, koja je autorica prilagodbe na engleski jezik, a to je ujedno i njen mentorski rad. Predstava, naime, ima dvije verzije – hrvatsku i englesku („The Reader of People“), a u obje igra Gabrijel Perić, uspješni mladi glumac iz Osijeka, kojeg je istarska publika već upoznala u predstavama Teatra Fort Forno iz Bala.
Istarska turneja „Čitača ljudi“ uključuje 10 izvedbi, a u subotu, 3. veljače predstava igra u Premanturi s početkom u 19 sati u „Školi“ na Placi. Dan kasnije, u nedjelju 4. veljače u 19 sati predstava je na
programu u Vodnjanu u prostoru Zajednice Talijana, a u ponedjeljak, 5. veljače u 10 sati predstava igra u Osnovnoj školi Vladimir Gortan; Žminj. Trodnevno pulsko gostovanje „Čitača ljudi“ počinje u utorak,
6. veljače kada je u 12 sati predstava na programu u Gimnaziji Pula. U srijedu, 7. veljače u 12 sati igra u Talijanskoj srednjoj školi Dante Alighieri  a u četvrtak, 8. veljače u 9 i u 11 sati u Školi primijenjenih
umjetnosti i dizajna u Puli. U petak, 9. veljače predstava je na programu u Osnovnoj školi Vladimira Nazora u Krnici u 10 sati, te u Područnoj školi u Raklju u 12 sati. Prvi blok istarskog gostovanja bit će zaključen u ponedjeljak 12. veljače u 11 sati u Osnovnoj školi Jože Šurana u Višnjanu.
Predstava traje 63 minute, a igra se pod pokroviteljstvom Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH). „Čitač ljudi“ duhovito je koncipirana monodrama interaktivnog karaktera, koja obrađuje veoma intrigantnu temu – kako izraziti sebe i zanemariti traumatična iskustva kojima je svaki mladi čovjek izložen
u svom formativnom razdoblju, kako u obitelji, tako i među vršnjacima u školi i društvu.
Iznimno zadovoljan dosadašnjim kazališnim životom „Čitača ljudi“ – u kojoj Gabrijel Perić tumači Lucijana Svedružića u hrvatskoj izvedbi, odnosno Luciana Friendlica u engleskoj verziji – a kojeg je publika
posebno emotivno prihvatila, Robert Raponja, uvaženi redatelj, kazališni pedagog i sveučilišni profesor iz Pule s osječkom adresom, koji je i osnivač Teatra Fort Forno, predviđa dug život predstave.
– „Čitač ljudi“ svakom izvedbom svjedoči i o terapijskom učinku umjetničkog izričaja, a predstava je do sada igrala pred građanskom publikom, osobama treće životne dobi, studentskom publikom, te
mladima – srednjoškolcima i učenicima viših razreda osnovnih škola.
Nakon igranja „Čitača ljudi“ pred studentskom publikom na fakultetima organiziraju se tematski razgovori koje vode psiholozi ili terapeuti, kao svojevrsno psihološko savjetovalište, kaže Raponja.
Premijera predstave bila je na Festivalu mladog teatra u Balama 24. rujna prošle godine, a do danas je odigrano 11 izvedbi: dvije u Bilju, te potom na Filozofskom fakultetu u Osijeku, gdje je predstava igrala
na hrvatskom i engleskom jeziku, a uz gostovanje na kazališnom Festivalu u Tuzli, „Čitač ljudi“ odigran je na Kinezološkom fakultetu, Fakultetu odgojno obrazovnih znanosti i Akademiji za umjetnost i
kulturu u Osijeku, a u pulskom Teatru Naranča uprizoren je za studente Fakulteta odgojno obrazovnih znanosti Sveučilišta Juraj Dobrila u Puli. Početkom ove godine predstava je igrala na Pravnom
fakultetu u Osijeku za studente Socijalnog rada, a prije istarske turneje i na Sveučilištu u Slavonskom Brodu te na Teološkom fakultetu u Đakovu. Do konca siječnja zakazane su izvedbe na Odjelu za
biologiju u Osijeku (30. siječnja) te na Prehrambeno tehnološkom fakultetu tijekom Dana nutricionista (31. siječnja).
„Čitanje sebe i drugih cjeloživotni je proces: nepredvidiv i pun iznenađenja, živ i uzbudljiv, dramatičan i komičan. U sjećanje nam se bilježe događaji i doživljaji koje dijelimo i stvaramo s roditeljima,
rođacima, vidljivim i manje vidljivim prijateljima; sve do školovanja i odrasle dobi kada promišljamo o načinima izražavanja samih sebe kako bismo pronašli autentičnost koja nas izgrađuje. Pođite na
putovanje s osobom koja će podijeliti svoja iskustva čitanja sebe i drugih u nastojanju da podijeli trenutke osjetilne spoznaje s vama, pozivaju publiku na predstavu autori „Čitača ljudi“.
Teatar Fort Forno iz Bala, osnovan je u veljači 2020.godine, a mjesto je susretanja i kreativnog dijaloga u kojemu sudjeluju glumci, lutkari, redatelji, dramaturzi, kreatori lutaka, redatelji, glazbenici, plesači, kostimografi i scenografi sa zajedničkim ciljem stvaranja kazališnih predstava snažnih dojmova i emocija. Idejni začetnik Teatra Fort Forno je Plinio Cuccurin, a njegovi osnivači Robert Raponja i Jasminka Mesarić. U produkciji Teatra Fort Forno do sada su nastale dvije ambijentalne predstave: “Istarske priče” i “Sanjari budućnosti” Borisa Senkera u režiji Roberta Raponje, predstava „Putovanje Zbrdazdolijom“ Roberta Raponje namijenjena djeci, humorna monodrama Jedna od sestara" autorice Kordelije Paladin i redatelja Roberta Raponje, predstave U kažnjeničkoj koloniji Franza Kafke u režiji Vjere Vidov, „Nešto ću te pitati, hihi…haha…hoho…huhu…“ Kordelije Paladin u režiji Gabrjela Perića i Monike Duvnjak, „Tri
žene“ Vedrane Klepica u režiji Roberta Raponje (koprodukcija Tigar Teatra, Teatra Fort Forno i Osječkog ljeta kulture), predstava „Gidionov čvor“ Johnne Adams u režiji Roberta Raponje i predstava
„Film koji nisam snimila“Miloša Latinovića u režiji Draška Zidara.

O autorima
Robert Raponja je rođen u Puli. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu apsolvirao je komparativnu književnost i talijanski jezik i književnost 1990., a na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je kazališnu režiju 1993. godine. Tijekom svog profesionalnog rada u kazalištima bio je u različitim statusima – od slobodnog umjetnika preko, umjetničkog voditelja do ravnatelja kazališta u Puli,
umjetničkog voditelja Osječkog ljeta kulture, direktora drame HNK Osijek ali se uvijek intenzivno bavio dramskom pedagogijom. Osnivač je dramskog studija u Puli 1996., a 1997. godine pokrenuo je MKFM
(Međunarodni kazališni festival mladih) – u sklopu kojega je organizirao preko 250 kazališnih radionica te ugostio preko 300 eminentnih kazališnih pedagoga iz cijeloga svijeta. Godine 2005. osnovao je odgojno-obrazovnu kazališnu Udrugu FERR. Kao pedagog održao je niz radionica u inozemstvu (Sibiu, Zrenjanin, MHAT Moskva, Napulj). Bio je aktivan je u međunarodnim udrugama (ITI, ELIA, Instituto Internacional Del Teatro Del Mediterraneo). Na Umjetničkoj akademiji u Osijeku od 2007. godine zaposlen je kao nastavnik glume. Bio je voditelj Kazališnog odsjeka, prodekan za međunarodnu i međuinstitucijsku suradnju, a trenutno je prorektor za međuinstitucijsku suradnju na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Na UAOS je pokrenuo festival kazališnih akademija – Dionizijev festival (2007.), Dramski studio (2008.). Pokretač je i Festivala mladog kazališta u Balama, gdje se nalazi nastavna baza Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Od 1992. godine aktivno režira u prosjeku pet predstava godišnje. Režirao je u svim hrvatskim kazališnim centrima, u svim zemljama bivše Jugoslavije te u inozemstvu (Sibiu, Pečuh, Korzika, Cluj ). Brojne su režije suvremenih pisaca (T. Šuput, „Agamemnonov sin“, Varaždin; Darko Lukić,
„Kraljice“, Ljubljana), a njegova režija „Lova na medvjeda Tepišara“ Milice Lukšić uspješno je otvorila scenu Suvremena hrvatska drama Teatra ITD 1992. Iznimno su mu uspješne režije velikih scensko-glazbenih spektakla vezanih uz istarsku povijest („Regnum Novum“ autora Darka Lukića, „Pulisej“ Borisa Senkera,“Valigaštar“Tomislava Milohanića, „Tanac od mrtvih“

Danijela Načinovića), kao i “zanemarenih” žanrova poput kabareta kojeg je obnovio u suvremenoj formi u suradnji s Borisom Senkerom gdje se poigravaju literarnom baštinom („Cabaret ITD“, Zagreb,
„Fritzspiel“, Zagreb i Subotica) ili istarskom povijesti u ambijentalnim predstavama („Istarske štorice“, „5 Top Hick-Star Girls“, „Sanjari budućnosti“…). Dramatizira, piše i režira i predstave za djecu. Dobitnik je mnogobrojnih strukovnih nagrada i priznanja, te nagrade Hrvatskog glumišta 2010. godine za režiju
predstave “Paralelni svjetovi” Mire Gavrana u izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, pečata Grada Osijeka za doprinos kulturi (2012.), Posebnog priznanja Gradonačelnika Grada Pule za
osobite doprinose i postignuća za razvitak i ugled Grada (2023.), te nagrade Hrvatskog društva dramskih umjetnika za 35 godina umjetničkog djelovanja (2023.). Osnivač je Teatra Fort Forno u
Balama.

Gabrijel Perić, rođen je 1995. godine u Osijeku. Diplomirao je 2019. Kazališnu umjetnost; smjer: Gluma i lutkarstvo na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Polaznik je brojnih stručnih radionica
pod vodstvom domaćih i inozemnih umjetnika. Iako mladi umjetnik, Gabrijel Perić u svoj je umjetnički životopis kao lutkar, glumac, redatelj i autor kazališnih tekstova upisao sudjelovanje u tridesetak
kazališnih projekta. Između ostalog, za predstavu Teatra Fort Forno Kordelije Paladin „ Nešto ću te pitati, hihi…haha…hoho…huhu…“, nastalu prošle godine, potpisuje režiju zajedno s Monikom Duvnjak te u predstavi i glumi. U predstavi Gradskog kazališta Požega i Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku „Sanjareva priča“ Borisa Senkera u režiji Roberta Raponje tumačio je nekoliko uloga: kor, Dottore, političar, svodnik, hodočasnik. Prošle je godine ostvario i ulogu stražara u predstavi Camillea Saint-Saënsa „Samson i Dalila“ u režiji Roberta Boškovića u HNK Osijek. Brojne uloge ostvario je u predstavama Kazališta lutaka Zadar, gdje je i režirao: glumio je Gabrijela u predstavi Vinka Radovčića i Filip Jurjevića „Pazi što govoriš“u režiji Vinka Radovčića; ostvario je autorski projekt

„Salierov Cabaret“; u predstavi „Vlak u snijegu“ Mate Lovraka u režiji Dražena Ferenčine glumio je ulogu Pere; glumio je i u predstavi „Tri praščića“ u režiji Milene Dundov… Kao glumac i koautor sudjelovao je u brojnim projektima Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, a između ostalog ostvario je ulogu Wladeka u predstavi „Naš razred“ Tadeusza Slobodzianeka u režiji Jasmina Novljakovića te
sudjelovao na Internacionalnom kazališnom festivalu u Sibiu u Rumunjskoj. Bavi se i performansom, a kao glumac i autor sudjeluje u brojnim audio pričama za djecu te radio dramama. Dobitnik je Godišnje dekaničine nagrade Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku 2019. za postignut uspjeh u umjetničkom radu na polju kazališne umjetnosti i uspjeh tijekom studija.