Posljednja desetljeća 19.st. i početak 20.st. unose u Pulu dašak kozmopolitizma, koji su udahnuli novi stanovnici iz svih krajeva Monarhije, a sve radi vojne službe i rada u Arsenalu. Časnički i činovnički  stalež popunjavao se ljudima iz svih krajeva monarhije, dakle iz dvanaestak zemalja gdje je službeni i govorni jezik bio njemački. Grad doživljava intenzivan ekonomski i demografski razvoj. Također, uslijedila je izgradnja i drugih objekata. Mnoge vojarne, vojne bolnice, mornarička zvjezdarnica, zgrada Admiraliteta, nekoliko sjajno dizajniranih parkova, velebna crkva Gospe od Mora, muzeji i knjižnica, kasino, vile za časnike, kazalište, lukobran i druga zdanja komunalne infrastrukture.
Termin Casino u ondašnje vrijeme odnosio se prvenstveno na okupljalište radi druženja i zabave. Tako je u Puli osim Marine Casino Marina postojao i Casino commerciale, kako pišu pulski Il Proletario 1902., jedan za druženje časnika a drugi za druženje gradskih trgovaca. Prvi Mornarički kasino otvoren je 9.svibnja 1872. godine, kao okupljalište časnika u slobodno vrijeme.
U kasinu su se održavala predavanja, koncerti, zabavne plesne večeri, glumačke predstave i drugi sadržaji. U novinama Wiener Zeitung, 31.5.1870, objavljuje se da je dan ranije Kaiser donirao za potrebe Marine Casino u Puli 5 tisuća forinti. U istim novinama se godinu dana kasnije- 31.5.1871- navodi da se izgradnja Marinecasino privodi kraju (planira se oko 15. 6.), i da će to biti mjesto susreta svih etničkih skupina. Zanimljivo da se Marinecasino u Trstu isto otvorio 1872.g. Posebni iskorak u kulturnom životu je dolazak 24-godišnjeg dirigenta Franza Lehara u travnju 1894. godine u Pulu dakle prije točno 130 godina. Marinekasino je tada bilo sjedište orkestra ratne mornarice koji je imao izuzetnu ulogu u kulturnom životu grada, koji se s vremenom od puhačkog razvio u simfonijski orkestar, i to je bilo novo radno mjesto Franza Lehara. Orkestar je imao 110 glazbenika. S Leharom su se družili pisac Ginzkey i Falzati, Kapetan fregate Dušan pl.Preradović ( sin Petra Preradovića i otac Paole von Preradović koja je napisala austrijsku himnu), viceadmiral Horty, nadvojvoda Karl Stjepan. Prigodom plesnih večeri dress kod je bio svečana odijela i večernje haljine, prema navodima Bruna Dobrića ( Stare pulske kavane). Nedjeljom je orkestar muzicirao u vrtu Alla citta di Pola (Klub Uljanika), i često su izvođeni salonski valceri, pa i dio Leharove opere Kukuška napisane 1896.g.

Njemački car Wilhelm II, (inače štovatelj tada već poznatog Lehara), doplovio je 6.travnja 1894.u Pulu u jednodnevnu posjetupar dana nakon doseljenja Lehara u Pulu. Car je ručao u Marinekasinu u društvu gradonačelnika Rizzia te visokih austrijskih časnika. Leharov orkestar muzicirao je tri sata, između ostalog i Smareglinu operu Cornill Schut ( praizvedba 1893.g. u Pragu). Njemački car je zbog kvalitetne izvedbe naknadno odlikovao Lehara Odličjem crvenog orla.
Mornarički orkestar sa sjedištem u Marinecasino je imao značajan angažman na svečanim balovima koji su najčešće organizirani u Politeamme Ciscutti : npr. u veljači i ožujku 1895. U kazalištu su praizvedena Leharova dijela: Il Guado (siječanj 1895), delegation Marsch (veljača 1896)., i svakako Le belle Polesane koji je imao praizvedbu u Alla citta di Pola 18.8.1894, kako piše l'Eco di Pola.
Vesela udovica napisana je u Puli 1895, ali je praizvedbu te godine imala u Beču. Lehar je iz Pule otišao 31.12.1896, sa javnom zahvalom pulskoj publici za simpatije u Leco di Pola. Leharova je
glazba i nakon njegovog odlaska bila često izvedena u Politeamma.
Inauguracija nove zgrade Marine casino bila je 20.12.1913.g. u 11,15 sa druženjem gospode i dama u zimskom vrtu. Čim se pridružio lučki admiral Chmelarz i vojni ordinarij , gosp. Iakl, nakon ceremonije blagoslova upriličio se prijem u velikoj dvorani, gdje je potpredsjednik društva Casino, kontraadmiral barun Meyern-Hohenberg održao pozdravni govor. Popodne se zgrada zatvoriti, a otvorila se u 21 sat glazbom Beethovena „ Blagoslov kuće“ . Nakon toga slijedio je koncert Mornaričkog orkestra, ali nije predviđen bal.

Skladatelj Franz Lehar je vodio orkestar od 1894. godine do 1896. godine. Godine 1905. orkestar
održava solistički koncert pod vodstvom Franz Jakscha. Jakscha vodi orkestar sve do kraja Prvog
svjetskog rata. Recimo kako je u Mornaričkom kasinu samo tijekom 1914. godine održano sveukupno
167 koncerata od kojih je deset bilo simfonijskih. Mornarička glazba Pule bila je poznata diljem cijele
Monarhije za što je bio najzaslužniji spomenuti dirigent Franz Jakscha, koji se ujedno najduže nalazio
na toj poziciji. Na koncertima su gostovali brojni glazbeni umjetnici, od istaknutijih bečka solistica
Grete Forst, te Zlatko Baloković.
Slom Austrije 1918. ostavio je i novoizgrađeni Marine Kasino u Puli u nasljeđe Italiji. Godine 1923.,
formirana je Provincia di Pola, te se sjedište prefekture premjestilo iz Poreča u zgradu Kasina.
Nasuprot zgradi, u palači nadvojvode Stjepana nalazili su se uredi pokrajinske uprave Istre. U istoj
zgradi djelovao je gradski i vojni klub Cirsolo Savoia. Svečani prijemi i balovi održavali su se –
kao i prigodom državnih svečanosti – za dolazak u Pulu neke talijanske ili engleske mornaričke
eskadre.
Organizatorica ovih potonjih događaja gospođa Pina Califfi organizirala je i dječje predstave, poput
one 1928.godine u Circolo Savoia koja je kao prvu glumicu imala sedmogodišnjakinju Alidu Mariu
Lauru von Altenburger, buduću Alidu Valli. Godine 1929.Alida Valli u Circolu Savoia glumi
Pierrota i Pasqualinu u Bonaventurinim pričama , dijelu Sergia Tofana ( Izvor: l'Arena di Pola) .
Četrdesetih godina zgrada je postala Klub talijanskih oružanih snaga. Poslije 2.svjetskog rata, osim
okupljališta jugoslavenskih visokih oficira, Dom Armije bilo je sjedište i mornaričkog orkestra, kojim
su prema Ladi Duraković, dirigirali Karel Runa, Jaroslav Hlusicka, August Putarek, Miroslav
Radoslavljević, Vlado Antolić, Zvonko Ivančir, Josip Mraz, Juraj Kuljak i Ante Dobronić i mnogi
drugi.
Dom hrvatskih branitelja ima dakle bogatu kulturnu prošlost i zaslužuje revalorizaciju vlastitog
kulturnog nasljeđa.